Za dolar više
FOR THE FEW DOLLARS MORE / PER QUALCHE DOLLARO IN PIÙ, 1965., Italija, Španjolska,Zapadna Njemačka, Monaco, 132 min.
vestern

Drugi dio popularne dolarske trilogije Sergia Leonea, kojom je ovaj talijanski majstor učvrstio špageti vestern kao jedan od kultnih žanrova poklonika manje komercijalnog filma, "Za dolar više" doista je jedan od neporecivih klasika svjetske kinematografije, koji izgleda jednako svježe i originalno te privlači pažnju gledatelja kao i kada je snimljen prije gotovo 45 godina. Svojim specifičnim tretmanom karakterističnih motiva vesterna, Leone je snažno utjecao na percepciju cijelog žanra, pa je "Za dolar više" danas bez ikakve dvojbe jedan od njegovih kamena temeljaca.


Banda divljih desperadosa terorizira teritorij New Mexica. Na njezinu je čelu zloglasni El Indio (G. M. Volonte) za kojim su vlasti raspisale tjeralicu s nagradom od tada fantastičnih deset tisuća dolara koje će dobiti onaj tko ga dovede živog ili mrtvog. Okrutnom se zločincu nitko ne usudi stati na put. Ipak, pojavljuju se dvojica iskusnih lovaca na glave, tajanstveni Pukovnik (L. van Cleef) i osamljeni revolveraš Cavanagh (C. Eastwood). Isprva konkurenti, njih dvojica će se na kraju udružiti i postati partneri u pogibeljnoj potjeri za El Indiom.

"Za dolar više" drugi je dio "dolarske trilogije" Sergia Leonea (prvi je "Za šaku dolara", a treći "Dobar, ružan, zao). "Za šaku dolara" (1964) prvi je europski špageti-vestern, inačica žanra koji se do tada smatrao isključivom svojinom američke kinematografije. Pretjerano naglašavajući žanrovske konvencije i obrasce (sukob dobra i zla, ritualne dvoboje, motiv osvete, motiv osamljenog stranca koji stiže u grad), podžanr vesterna izazvao je svojevrstan šok, ali i oživio sam izvornik u trenutku kad je žanr vesterna posustajao. U tom su filmu kritičari vidjeli i snažan utjecaj Kurosawine "Tjelesne straže".

Film "Za dolar više" snimljen je godinu kasnije, a 1966. i film "Dobar, ružan, zao". Tim će filmovima Leone steći nepodijeljeno priznanje kritike. Beskompromisna istraživanja žanrovskih granica okrunio je monumentalnim filmom "Bilo jednom u Americi" (1984). Leoneovi špageti-vesterni značili su prekretnicu i za Clinta Eastwooda, koji će otada svojim imidžom "hladnokrvnog čovjeka s pištoljem ali bez imena", s cigaretom u kutu usana, postići svjetsku slavu. Rad na tim filmovima svjetsku će slavu donijeti i skladatelju Enniu Morriconeu, koji tradicionalnu poetiku filmske glazbe američkog vesterna u Leoneovim filmovima preobražava neuobičajenim instrumentalnim sastavima i uvođenjem elemenata rock-glazbe.