• Page 2 of 2
  • «
  • 1
  • 2
Forum » -== General Forum Section ==- » Muzička produkcija [Regional & Foreign Languages] » Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
Hermes
31-07-2012, 11:08 AM
# 16

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Negro spirituels, eng. – crnačke duhovne pesme.

Neume – srednjevekovni notni znaci, preteče savremenog notnog pisma.

Nokturno – kompozicija melanholičnog, sanjalačkog „noćnog“ štimunga.

Nonet – kamerna kompozicija za 9 solističkih instrumenata ili glasova; grupa od 9 pevača ili svirača.

Nota – pismeni znak pomoću koga se na linijskom sistemu zapisuje trajanje i visina tona.

Notacija – sistem notnog pisma.

Noveleta - naziv jedne vrste lirske pesme u doba romantičara.

Oblik, muzički – izgled i odnosi delova jedne kompozicije prema celini; forma, arhitektonika, konstrukcija kompozicije. Nauka o muz. oblicima (formama) proučava muzičke oblike u muzičkoj literaturi i analizira njihove sličnosti i razlike.
Razlikujemo unutrašnji i spoljašnji oblik (formu) kompozicije.
Unutrašnji oblik je način razvijanja muzičkih misli u delu (harmonski, melodijski, polifoni rada) i izgled fakture ( figurativno se on zove gramatika i sintaksa muzike), dok se spoljašnji oblik odnosi na arhitektonski sklop delova i njihov odnos prema celini.

Oboa – drveni muzički instrument sa dvojezičnim piskom konusnog korpusa.

Oratorijum – žrtvena molitva u katoličkom bogosluženju.

Okarina – svirala od gline u obliku jajeta sa rupicama.

Oktet – kompoticija za 8 solističkih instrumenata ili ljudskih glasova; ansambl od 8 pevača ili svirača – solista.

Op. (opus, lat.)– delo; skraćenica sa rednim brojem (npr. op. 42) stavljena kraj naslova neke kompozicije označava da je ona 42. po redu među autorovim delima.

Opelo – pravoslavno bogosluženje za mrtve.

Opera – muzičko-scensko delo u kome se ne govori nego peva. Važniji delovi:
uvertira, arije, dueti, terceti, kvarteti, rečitativi, finala, horske scene, činovi, slike.

Opereta – muzičko-scensko delo u kome se govori i peva; opereta je obično lakog karaktera.

Oratorijum - epska muzičko-scenska forma, koja može da se izvodi i koncertno. Ima sve elemente opere, ali su delovi oratorijuma znatno manje povezani dramskom fabulom. Tematika oratorijuma je često religijskog karaktera, ali ima i svetovnih oratorijuma.

Organum – primitivna forma višeglasnosti; glasovi se kreću u paralelnim kvintama ili kvartama.

Orgelpunkt – ležeći ton u polifonoj fakturi.

Orgulje – instrument sastavljen od velikog broja mesinganih i drvenih svirala, raznih veličina i zvučne boje, koje proizvode tonove kada u njih prodre struja vazduha iz meha velike zapremine. Taj meh se puni i prazni uz pomoć elektromotora ili nožnih papučica, a iz njega vazduh prodire u mehove tek kada se u naročitim uređajima otvore ventili pritiskom na dirke manuala (1-5) ili na neku od pedalnih dirki. Osim toga, postoje na orguljama posebni uređaji za pojačavanje i utišavanje tonova, za menjanje tonskih boja (registri) itd.

Orkestar – skup manjeg ili većeg broja svirača na raznim instrumentima. Za razliku od kamernog instrumentalnog ansambla, u orkestru su pojedini (naročito gudački) instrumenti zastupljeni u grupama svirača. Po veličini imamo: veliki, simfonijski, kamerni, gudački, duvački (vojni), zabavni...orkestar.

Orkestracija – prerada neke instrumentalne kompozicije za orkestar; instrumentacija kompozitorovih skica orkestarske ili muzičko-scenske kompozicije..

Ostinato (ital.) – uporno vraćanje jedne ritmičke ili melodijske figure u basovoj deonici (ređe u nekom drugom glasu) polifone strukture.
Hermes
31-07-2012, 11:11 AM
# 17

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Panova frula – više svirala raznih veličina, povezanih u jednu. Omiljeni duvački instrument starih Grka.

Parafraza – varijanta jedne poznate kompozicije, najčešće sa virtuoznim bravurama.

Partitura – „note za orkestar“ u kojima je na pregledan način prikazan muzički tok svih deonica, svrstanih po instrumentalnim grupama orkestra (drveni, limeni, duvački, udaraljke, gudački) odnosno vokalno instrumentalnog izvođačkog aparata (hor, solisti, orkestar). Partiturom se služi dirigent pri pripremanju i rukovođenju izvođenjem.

Pasakalja (passacaglia, ital.) – polifone varijacije. Kod ovog oblika je karakteristično stalno zadržavanje teme u nepromenjenom ili neznatno promenjenom obliku, dok se „variraju“ samo kontrapunkti te teme. Sinonimi: čakona, šakona.

Pasaž (passage, franc.) – brza instrumentalna melodijska figura ukrasnog karaktera; odgovara koloraturi u pevačkoj melodici.

Pasija – oratorijumska forma sa tematikom Isusovog stradanja.

Pastorale – 1. Italijanska seoska pesma u 6/8 taktu; 2. Instrumentalana forma baroknih kompozitora lirskog karaktera; 3. Vrsta renesansnog muzičko-scenskog dela.

Pauke – timpani

Pauza – znak za prekid melodijskog ili ritmičkog toka, pri čemu pri izvođenju ili slušanju ne prestaje osećanje metričkog pulsiranja. Sistem oznaka za pauze odgovara sistemu notnog trajanja.

Pavana - otmena igra iz okoline Padove (I).

Period – muzičko-sintaksična celina satavljena je od dve rečenice: pravilno građen period obično ima 8 ili 16 taktova, a mogućna su i proširenja ili skraćenja pojedinih rečenica ili fraza od kojih je sastavljen period.

Perpetuum mobile – virtuozna instrumentalna kompozicija u kojoj ritmički tok ima karakter stalnog neprekidnog kretanja, tako da ostavlja utisak pokretnog mehanizma, koji se stalno kreće.

Pesma – dvodelni ili trodelni oblik jednostavne ili složene konstrukcije po shemi:
A
/a/ ba/ ili a b
B
/a/ba/ ili a b
A
a b a ili a b
Pri čemu shema a b a odgovara jednostavnoj trodelnoj formi, tzv. maloj trodelnoj pesmi. Shema male dvodelne pesme je: a a b b

Pijanino - "uspravni klavir". Zbog zauzimanja manje prostora fabrike klavira proizvode pijanina, kod kojih se žice prostiru vertikalno, a čekić udara u njih horizontalno lučnim pokretima.

Picikato (pizzicato, ital.) – dobijanje tonova na gudačkim instrumentima trzanjem žica prstom. Suprotno – arko (arco)

Pijanist – izvođač-umetnik na klaviru.

Pikolo – mala flauta. Zvuči za oktavu više od normalne flaute.

Pisak – deo duvačkog instrumenta koji se stavlja između usana ili na usne i pomoću koga se postiže da vazdušni stub u korpusu instrumenta treperi; kod drvenih duvačkih instrumenatato se postiže treperenjem jednojezičnog ili dvojezičnog piska, a kod limenih treperenjem usnica svirača (ambažura) obuhvaćenim otvorom naročitog piska.

Polka – češka narodna igra vedrog karaktera u 2/4 taktu. Ima je i u drugim narodima pod istim nazivom.

Poloneza – dvorska igra u Poljskoj u XVI veku u ¾ taktu sa karakterističnom ritmičkom figurom.

Postludijum – razvijeni dodatak nekom komadu ili stavu, završni odeljak neke ciklusne forme.

Potpuri – više odlomaka iz neke opere ili samostalno komponovanih delova bez neke dublje povezanosti.

Pozauna – trombon.

Pratnja – deonica homofone fakture podređene vodećoj melodiji (solisti).

Preludij, preludijum, prelid -1. slobodno komponovanje minijatura improvizatorskog karaktera; 2. Uvodni stav u sviti, stav ispred fuge, itd.

Protestantski koral – crkvene melodije protestanata – luteranaca, koje za rzliku od gregorijanskog korala, karakteriše folklorni karakter, preglednost, delivost forme i jasna tonalna osnova, više zasnovana na modernim dur i moll lestvicama. Protestanski koral je česta osnova dela J.S. Bach-a i severnoameričke orguljske škole (Bukstehude).

Psalam – muzička obrada nekog Davidovog psalma (može i čisto instrumentalna: tada je reč o muzičkom izrazu poetske sadržine psalma).
Hermes
31-07-2012, 11:16 AM
# 18

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Rapsodija – kompozicija zasnovana na folklornim motivima slobodne forme, obično se obrade folklornih melodija smenjuju kontrastno;
- naziv za vrstu lirskih kompozicija romantičara i novoklasičara.

Registar - deo obima ljudskog glasa ili tonova nekog instrumenta, obeležen nekim specifičnostima u boji, prodornosti i sl. Obično se uzima donji, srednji i gornji registar.

Rekvijem (requiem) – katolička misa za mrtve. Delovi: Requiem aeternam, Kyrie, Dias irae, Offertorium, Sanctus, Benedictus, Agnus Dei, Lux aeterna.

Renesansa, muzička - epoha u razvoju muzičke umetnosti koja obuhvata kraj XV i celi XVI vek. Vokalna polifonija, čiji prvi oblici (organum, diskantus, itd.) potiču iz IX veka, doživljava u crkvenoj i svetovnoj muzici muzičke renesanse svoj razvojni vrhunac. Vodeći majstori: G.P. da Palestrina, O. di Lasso, J. Gallus, L. Marenzio, G. da Venosa, A. i G. Gabrieli i dr. Pored oblika crkvene muzike, koji su se negovali i ranije, u Nizozemskoj školi (misa, motet) posvećuje se veća pažnja svetovnim formama vokalne polifonije (madrigal, polifoni šanson). Istovremeno se zapažaju i tendencije povezivanja muzike sa drugim umetnostima, posebno sa pozorištem (dramski madrigal, madrigalska komedija, pastorala, a krajem XVI veka nastaje i "dramma per musica", prvi oblik buduće opere. Krajem XVI veka se javljaju i prvi počeci samostalne instrumentalne muzike, kako solističke (lauta, klavikord, razni gudački instrumenti) tako i skupne (kamerne i orkestarske).

Repeticija – ponavljanje nekog dela u kompoziciji.

Repriza – naziv izvođenja operskog, baletskog itd. dela posle premijere;
- treći deo simetričnih muzičkih formi.

Rezonanca – odjek tona neke žice u korpusu instrumenata, koji ima zadatak da taj ton pojača i uobliči.

Rezonator – prostor ili čvrsto telo na koje se prenose zvučna talasanja izazvana treperenjem neke žice ili membrane, što izaziva pojačanje prvobitnog tona i njegovo zvučno uobličavanje.

Ritam – logično sređen tonski niz po vremenskom trajanju u okviru tempa, koji određuje brzinu metričkog pulsiranja što čini ralativnim tonska trajanja (četvrtina u brzom tempu traje kraće nego četvrtina u laganom tempu).

Ritmika – 1. nauka o ritmičkim pojavama; 2. metoda Žaka Dalakroza; cilj joj je da se kod dece razvije ritmičko osećanje pomoću aktivnih telesnih pokreta.

Rog – v. Horna.

Romanca – lirska pesma ili instrumentalna kompozicija omiljena kod klasičara i romantičara u Rusiji, Španiji i Francuskoj.

Romantizam, muzički – stilsko razdoblje muzičke umetnosti u XIX veku.
Karakteriše ga razvoj instrumentalne virtuoznosti, posvećivanje pažnje tonskom koloritu, obogaćivanje harmonskog, melodijskog i ritmičkog izraza novim formalnim rešenjima, koja nisu poznavale ranije epohe. Muzika se u romantizmu bitno menja i u sadržajnom pogledu; lirska emotivnost, fantastika, mistika, interesovanje za srednji vek i egzotiku bliskog i dalekog istoka, kult žene, naglašavanje nacionalnih, ponekada i šovinističkih osećanja, prevlast intimnih osećanja nad socijalnim (individualizam i objektivizam), težnja da se umetnosti među sobom povežu...
Ne nastaju novi oblici za koje ranije epohe nisu znale, ali se izraz tih tradicionalnih formi menja zbog radikalnih promena ritmičko-metričkog, melodijskog, harmonskog i kolorističkog izraza. Romantičari ne obraćaju pažnju skladnosti proporcija između delova muzičkih oblika. Često ih grade slobodno (fantazije, rapsodije, balade, muzički trenuci, pesme bez reči, prelidi, empromtija) ili u nasleđene stroge forme unose novine, koje ih približavaju slobodnijim oblicima. Od solističkih instrumenata u središtu pažnje nalaze se klavir, violina, violončelo i neki od duvačkih instrumenata (klarinet, horna). Obim orkestra se znatno povećava uvođenjem novih instrumenata neobične boje (engleski rog, basklarinet, kontrafagot, tuba, harfa itd.). Mnoga muzička dela imaju programski karakter, a velika se pažnja posvećuje razvoju i obogaćenju izražajnih sredstava muzičke scene (u obliku „opere sa numerama“ italijanskog tipa i u „muzičkoj drami“ R. Wagnera i njegovih sledbenika. U romantizmu počinje samostalni razvoj zabavne muzike, nastale od bečke i pariske operete.

Rondo – instrumentalni oblik za koji je karakteristčno stalno vraćanje početnog dela iza različitih međustavova. Čest je deo sonate i koncertnih formi. Ima tri vrste ronda I R(efren), K(uplet), E(pizoda).

Rubato – izvođenje jedne melodije uz jako podvlačenje agogičnih nijansi (v. Agogika).
Chopin je prvi svesno primenio „rubato sviranje“.

Rumba – vrsta kubanske igre u 4/4 taktu sa karakterističnim ritmom.
Hermes
31-07-2012, 11:20 AM
# 19

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Saxophone – limeni duvački instrument sa jednojezičnim piskom, često upotrebljavan u jazz muzici.

Salonska muzika – vrsta zabavne muzike.

Salonski orkestar – mali zabavni orkestar, obavezno sa klavirom.

Saltarelo – špansko-talijanska igra sa poskakivanjem u 6/8 taktu.

Sarabanda – otmena, lagana španska igra u ¾ taktu, čest deo svite.

Saruzofon – limeni duvački instrument sa dvojezičnim piskom, često se nalazi u duvačkim orkestrima.

Sazvučje – akord.

Scena – deo čina u operi ili baletu; pozornica.

Scenska muzika – niz instrumentalnih (orkestarskih) numera, koje se umeću između činova ili scena neke drame, odnosno ističu njima glavne momente.

Segedilja (sequidilla, špan.) – temperamentna španska igra u ¾ ili 3/8 taktu.

Sequenca – sukcesivno ponavljanje jedne melodijske figure na raznim stupnjevima lestvice u pravcu naviše i naniže.

Serenada – 1. ljubavna pesma koja se peva pod prozorom voljene žene;
2. više malih lirskih pesama za orkestar, sličnih sviti.

Seriozna muzika – ozbiljna muzika.

Sičilijana ( siciliana, ital.) – stara sicilijanska igra u 6/8 taktu.

Simfonija – sonata za orkestar. Obično ima 4 stava, ali može da ima I 5 I 3 stava. Ranije je kod starih Grka naziv simfonija značio konsonancu. Od XVI veka je simfonija oznaka za muzički oblik, najčešće predigru za operu. Simfonija je veoma pogodan oblik za muzička izražavanja filozofskih, herojsko-patetičnih, dramskih sadržaja.

Simfonijska poema – programski simfonijski stav.

Sinkopa –ritmička figura u kojoj postoje poremećeni metrički akcenti; naglasak se nalazi na slabom taktovom delu (arza).

Sistrum – staroegipatska vrsta zvečke.

Skerco, (skerzo. ital.)– vedra kompozicija u trodelnoj formi sa satiričko-humorističkim izražajnim elementima, često stav sonate, svite, ali može da postoji kao minijatura ili razrađena samostalna forma, obično rondo.

Skrozkomponovana pesma – solo-pesma u kojoj je svaka nova strofa muzički samostalno obrađena. Suprotno: strofična pesma.

Sluh – čulo, kojim čovek raspoznaje šumove, zvukove, tonove i njihove osobine.

Solmizacija – pevanje notnog teksta tzv. aretinskim slogovima: do, re, mi, fa, sol, la, si.

Sonata – instrumentalna forma u nekoliko stavova, među kojima, po pravilu, treba da jedan bude u u sonatnoj formi, tj. da ima najmanje dve teme, da je trodelnog oblika i da se u srednjem delu sprovodi tematska razrada materijala iz prvog dela sonatne forme, tzv. Ekspozicije. Šema sonatne forme je A (ekspozicija, dve teme u odnosu TD ili T paralelni moll + B (razvojni deo) + A, (repriza dve teme u odnosu TT). Ovome se može dodati još uvod i coda.

Sonatina - manja sonata.

Sopile – vrsta primitivne oboe iz hrvatskog primorja (Istra).

Sopran – najviši ženski glas.

Stav – deo jedne ciklusne forme (sonata, svita, itd,); izraz kojim se označava neka specifična faktura, recimo: klavirski stav, orguljski stav...

Subreta – nosilac glavne ženske uloge u opereti.

Svita, suite – niz igara povezanih jedinstvenim tonalitetom i kontrastima u tempu i karakteru. Barokna svita ima 4 obligatna dela: alemandu, kurantu, sarabandu i žigu, ali se tim stavovima mogu dodati i drugi; svita u vreme romantičara i kasnije označava niz slobodno komponovanih malih plesa. Sinonim: partita.

Suzafon – limeni bas – instrument,koji u duvačkom orkestru odgovara tubi u simfonijskom orkestru.

Štimovanje – intonativno podešavanje žica nekog žičanog instrumenta prema principima utvrđenim za taj instrument; duvački instrumenti se štimuju na taj način što se produžava ili skraćuje korpusna cev; udaraljke sa određenom tonskom visinom štimuju se zatezanjem ili otpuštanjem membrane instrumenta.

Štimung (Stimmung, nem.) – raspoloženje, karakter izraza nekog umetničkog dela
Hermes
31-07-2012, 11:24 AM
# 20

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Takt – jedan ritmički tok sadrži u sebi i metričke odnose. Mera tih metričkih odnosa je takt. U osnovi takta je određeno metričko pulsiranje koje može biti oslobođeno i zasnovano na tonovima različitih ritmičkih vrednosti (polovine, četvrtine, osmine, šesnaestine itd.) To su taktove jedinice koje se označavaju imeniocem razlomka čiji brojilac govori o broju taktovih jedinica u taktu na pr.: ¾ znači da u taktu ima 3 četvrtine. Prva nota u taktu je naglašena (teza), a ostale ili nenaglašene (arza) ili polunaglašene. Taktova ima dvodelnih i trodelnih i prostih i složenih., tj. Onih koji se sastoje iz jednog, dva ili više dvodelnih i trodelnih taktova.

Tambura – žičani instrument na kome se svira brzim vibriranjem trzalice; ima 4 do 8 žica i gradi se u raznim formama, različitog štimovanja.

Tarantela – italijanska temperamentna igra iz Napulja u 6/8 taktu.

Tema, muzička – glavna muzička misao, nosilac sadržaja neke kompozicije. U delu može biti jedna, dve ili više tema.

Tematska obrada – postupak isticanja izražajnih osobina teme u toku razvoja muzičkog oblika (pre svega to se odnosi na sonatu ili fugu). Kompoziciona tehnika poznaje mnogo načina tematske obrade.

Tempo – brzina pulsiranja (toka) taktovih jedinica u jednoj kompoziciji. Oznake tempa su obično italijanske. Oznaka tempa se može povezati i za oznaku brzine klaćenja metronomskog klatna.

Tenor – najviši muški glas; sinonim: cantus firmus.

Timpani – udarni membramofoni instrument sa određenom tonskom visinom, koja se pomoću naročitih ručica može menjati.

Tokata – prvobitno ( u renesansi i ranom baroku) svaka kompozicija za instrumente sa dirkama; kasnije, virtuozna kompozicija sa karakterističnim “tokatnim bravurama” (pasaži izvedeni naizmenično udarcima obe ruke)

Ton –zvuk određene visine, trajanja, boje i jačine; gradivni materijal muzike.

Tonska visina – osobina tona određena brojem treptaja zvučnog tela u sekundi; što je broj treptaja veći, to je tonska visina viša i obratno.

Tonski obim – razlike između najvišeg i najnižeg tona nekog instrumenta ili ljudskog glasa; razlike između najvišeg i najnižeg tona neke melodije ili kompozicije.

Tonalna muzika - savremena muzika je u najvećoj meri t o n a l n a, što znači da je određen jedan tonski centar, TONIKA i jedan niz koji se gradi od njega. Taj niz je i osnova za tonalitet. Sedmostepeno poređan niz tonova, lestvično čini diatonsku lestvicu. Dijatonska, što su tačno određeni polustepeni i celi stepeni, a niz gde je između trećeg i četvrtog, sedmog i osmog stupnja polustepen – zovemo lestvicom. Ako je tonika C i od nje gradimo lestvicu, zove se C-dur.

Transkripcija – prerada jedne kompozicije za neki instrument, kamerni sastav ili orkestar koji nije predviđen autorovim originalom.

Transponovati – prebaciti jednu kompoziciju iz jednog tonaliteta u drugi.

Tremolo – brzo naizmenično sviranje jednog višeg i jednog nižeg tona ili brzo ponavljanje jednog istog tona; kod pevača vibriranje glasa, koje je često neprijatno.

Triangl – udarni instrument u vidu trougla; odaje zvuk sličan zvoncetu.

Trio – ansambl od tri svirača/pevača; kompozicija za tri instrumenta.

Triosonata – barokna sonata za tri instrumenta.

Trojnice – trostruka svirala kod južnih Slovena.

Trombon – limeni muzički instrument sa dugom savijenom cevi, koja se produžava izvlačenjem pokretnog dela; time se menja intonativna visina tona; postoje tromboni sa ventilima, bez pomičnog dela.

Truba – limeni duvački instrument sa ventilima diskantnog registra.

Trubadur (troubadour, franc.) – francuski srednjevekovni vitez – pevač i svirač.

Tuba – basov limeni duvački instrument sa ventilima.

Tupan – veliki bubanja koji se nosi okačen o ramenu i služi za davanje ritma prilikom sviranja makedonskih igara.

Tuti (tutti, ital.) – oznaka da u određenom momentu sviraju svi instrumenti orkestra; solo-tutti – oznaka za smenjivanje soliste i orkestra u koncertnim formama.

Nastaviću se...
Forum » -== General Forum Section ==- » Muzička produkcija [Regional & Foreign Languages] » Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
  • Page 2 of 2
  • «
  • 1
  • 2
Search:
Pravila Chat
Mini-chat
+Mini-chat
0