• Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Forum » -== General Forum Section ==- » Muzička produkcija [Regional & Foreign Languages] » Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
Hermes
30-07-2012, 11:45 PM
# 1

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Acid House - na bazi upotrebe basa i ritam sekcije.

Acid jazz - više marketingški izraz, koji pod tim pojmom svrstao i jazz. Kasnije po acid house nazivom se spominju londonski funk-jazz predavači.

Ad libs - (lat.) po volji.

Airplay - u današnje vreme bez saradnje radija se ne može ni zamisliti dolazak na Top-listu. Uticaj etera ako i nije garancija, ali je bar uslov za uspeh.

Ambient - jedan od izuma Brian Eno radionice. Slično začarano kao new age, ali sa mnogo intelektualnijim sadržajem.

Ambient House - slično pređašnjem, ali ne u koncertnim salama i studiju, nego po clubovima. DJ samo malo uspori tempo i već se čuje ambient house.

Apsolutni sluh - Bogom data sposobnost, da muzičar primeti nenaštimovan instrument/tonove.

Arrangement - sporazum između dirigenta i orkestra. Muzičari se dobro ponašaju, kada dirigent konačno prestane da maše rukama.

Atonalna muzika - koja nastaje, kada kompozitor zaboravi u kom tonalitetu komponuje.

Backbeat - ritam kome se svi podrede. Obično ga određuje bas drum.

Backline - na bini mesto iza orkestra gde stoje zvučni stubovi.

Backstage - "najsvetije" mesto iza scene, gde se "zvezde i zvezdice" međusobno upoznaju. Od toga ima samo jedno bolje - "ulaznica na celu teritoriju."

Bluebeat - reggae stil.

Bluegrass - vrsta country stila, sa prefinjenom banjo i gitarskom tehnikom, gde se na prste stavljaju metalni nokti. Npr.: Bill Monroe i The Scruggs.

Boogie - rock-ritam, bazira na stilu boogie-woogie-ja iz 40-tih god. Gitaristi na Boogie odmah misle na ritmove Lynyrd Skynyrd, odnosno ZZ top-a.

Bio - skraćenica za "biography". Informacija, koja se uvek nanovo piše za svaku ploču.

Bis - dodatak - to je ono što muzičari najviše mrze, jer nije posebno plaćen.

Prateća muzika - a) iz percepcije soliste: jedna jedva čujna, pozadinska muzička pratnja.
b) iz percepcije orkestarskog muzičara: jedno lepo delo, koje solista sa suviše glasnim pevanjem - upropasti.

BWV, D, KV, L, P etc. - tajna, kodirana slova, kojim se obeležavaju dela istaknutih umetnika, koji imaju tako veliki značaj, da bi jedan običan izraz, Opus - bio uvreda.

Coda - kada nastupi u kompoziciji, dozvoljava publici, da potraži svoje kapute i cipele i pripreme se za polazak.

Dur - tonalitet, koji podseća na dečje pesmice.

Dinamika - ili prejako ili pretiho.

Fuga - visoko intelektualno delo, najviše namenjeno orguljašima.

Enharmonija - ista dirka, različito ime.

Impresionizam - muzika svirana "kao u magli".

Improvizacija - izražajnost svakog dobrog jazz-iste. Pogodna "da prođe vreme".

Kadenza - predugačak i nepotreban dodatak na kraju stava, što služi solisti, da se konačno istakne.

Kamerna muzika - manje muz. delo, namenjeno manjem broju publike, kada zbog lepog vremena i tako niko ne ide na Koncert.

Koloratura - kada operska pevačica ambiciozno više uložu u visoki ton, nego što je potrebno.

Kontrapunkt - dvo ili višeglasna muzika. Vrlo inteligentna.

Moll - tonalitet, koji uvek rastuži čoveka.

Motiv - mala, iritirajuća melodija, koju kompozitori uporno i bezbroj puta ponavljaju.

Opus - druga reč za delo. Upotrebom se ostavi jak utisak na sagovornika i posle govornika prozovu profesorom, iako nema ni srednju školu.

Pentatonika - muzika, koja se može odsvirati na škotskim gajdama. Proširena je i na Kinu.

Stav - deo, koji su izmislili, da bi u jednoj dugačkoj sonati, publika imala priliku da se iskašlje ili izduva nos.
Hermes
30-07-2012, 11:47 PM
# 2

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
TEMPO
U muzičkoj terminologiji, tempo (talijanski: "vreme") je brzina izvođenja datog muzičkog dela. Tempo je vrlo važan element kompozicije, jer bitno utiče kako na težinu izvođenja dela, tako i na raspoloženje slušaoca.

Tradicionalno obeležavanje

Iako su u nekim delima oznake tempa navedene na maternjem jeziku
kompozitora, većina ih ipak koristi tradicionalne talijanske pojmove. U nastavku su oni koji se mogu najčešće naći:

• Largo - Vrlo sporo
• Adagio - Sporo
• Andante - Umereno brzo (doslovno bi se moglo prevesti kao "hodajući")
• Moderato - Srednje brzo
• Allegro - Brzo (doslovno prevedeno "veselo, radosno")
• Presto - Vrlo brzo
Uz navedene pojmove, kompozitori znaju koristiti i reč koja daje smernicu o načinu izvođenja dela, pa su tako neke od korištenih riječi:
• vivo - živahno
• mesto - tužno
• cantabile - pevno, tekuće
• animato - uzbuđeno
Promenu tempa u delu kompozitori su označavali dodatnim pojmovima, npr.:
• accelerando – ubrzavanje accel.
• ritardando – usporavanje rit.
Sredinom 19. veka izmišljen je metronom koji je kompozitorima dao precizniji način za označavanje tempa. Kompozitori tako mogu odrediti notu koja je osnova tempa, te koliko puta u minutu dotična nota mora biti prisutna u izvođenju. , ♩=90 definisala bi tempo od 90 četvrtinki u minutu. U praksi, međutim, još uvek se često koristi tradicionalni, opisni način označavanja tempa rečima.
• presto - žurno, hitro
• vivace - živo
• allegro - brzo
• allegretto - dosta okretno
• moderato - umereno
• andantino - malo brže nego andante
• andante - umereno lagano
• grave - teško, ozbiljno
• adagio - lagano i ozbiljno
• lento - sporo
• larghetto - dosta široko
• largo - široko
Ovim oznakama se može dodati i nekoliko bližih odrednica:
• più - više
• -issimo - sufiks koji označava superlativ, na primer presto znači „žurno“, prestissimo znači „najžurnije“
• assai molto - vrlo
• ma non troppo - ne previše
• poco, un poco - malo
• meno - manje
Još jedan vid obeležavanja tempa je
• accellerando - ubrzavajući
• rallentando - usporavajući
• ritenuto - zadržavajući
• allargrando - sve šire
• meno mosso - manje okretno
Raspoloženja koja bliže opisuju karakter tempa:
• con brio - čilo, veselo
• vivace - živahno
• maestoso - veličanstveno
• sostenuto - suzdržano; ponekad se koristi i samostalno kao oznaka tempa
Ostali izrazi:
• a tempo - ako je nakon neke promene tempa potrebno naznačiti da se izvođenje dela nastavlja po prethodnom tempu, to se označava ovom oznakom.
• tempo primo - prelaženje na temo sa početka dela
• calando, morendo, mancando, smorzando, perdendosi - istovremeno popuštanje jačine zvuka i tempa
• tempo rubato, rubato - slobodan tempo, po volji izvođača / dirigenta
• L'istesso - zadržavanje trenutnog tempa; obično sledi nakon promene tempa
Hermes
30-07-2012, 11:48 PM
# 3

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
INTERVALI

Veličina intervala određuje koliki je razmak između dva tona. Prvi i najmanji interval je prima koja je zapravo istozvučni (unison) i obeležava se sa "1". sekunda (2) je razmak od dva tona, terca (3) tri tona, kvarta (4) četiri, kvinta (5) pet, seksta (6) šest, septima (7) sedam i oktava (8) osam. Ovi intervali se nazivaju jednostavni intervali. Intervali koji imaju razmak veći od oktave se nazivaju složeni intervali. Razlog tome je što su oni zapravo oktava plus još jedan jednostavni interval. Oktava + sekunda je razmak od devet tonova i naziva se nona (9). Decima (10) je razmak od deset tonova (oktava + terca). Sledeći po redu je undecima (11), pa duodecima (12), tercdecima (13), kvartdecima(14) i kvintdecima (15).
Svaki interval je određen, ne samo veličinom, nego i vrstom. Vrstom se preciznije odrećuje koliko polustepena ima između tonova.

Vrste intervala, te koji intervali se određuju njima su sledeći:
• čisti (č) su: prima, kvarta, kvinta i oktava
• veliki i mali (v, m) su: sekunda, terca, seksta i septima
• umanjeni (dim) su svi osim prime
• povišeni (pov) mogu biti svi

Konsonantnost i disonantnost

Konsonanca i disonanca su relativni pojmovi u današnjoj muzici. Generalno, disonantni intervali su oni koji izazivaju napetost kod slušača i traže rešenje. Nasuprot njima konsonantni ne traže rešenje. . Danas se uzimaju pravila klasične harmonije da bi se odredilo koji su intervali konsonantni, a koji disonantni.
• Konsonantni intervali: svi čisti intervali, velika i mala terca i seksta
• Disonantni intervali: svi smanjeni, povećani intervali, velika i mala sekunda i septima

Obrtaji intervala

Intervali se mogu obrtati. Obrtaji nastaju tako što se basov ton prebaci za oktavu više ili gornji ton za oktavu niže. Postoje dva osnovna pravila za obrtanje intervala:
1) Zbir osnovnog i intervala u obrtaju je uvek devet. (npr.pravimo obrtaj sekste (6) i do devet na fali 3. Znači da je njegov obrtaj terca.)
2)
• Čisti intervali u obrtaju uvek ostaju čisti.
• Veliki intervali postaju mali i obratno
• Umanjeni postaju povećani i obratno

Enharmonija intervala

Enharmonija intervala podrazumeva istozvučnost dva intervala koji se različito beleže. Broj njihovih polustepena je identičan, ali se oni nazivaju drugačije i drugačije se notiraju. na konkretnom primeru se to jasnije vidi: ako imamo interval pov. sekundu ( c-dis) on ima svog enharmonskog para malu tercu ( c-es).

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Po pravilu, često se važnost intervala ignoriše, kao „meni treba terca“, ali kod stvaranja bilo kakvog sklopa akorda (kasnije) ili tumačenja nekih složenijih simbola, zastoj dolazi baš zbog „neutvrđenog gradiva“ Intervali.

Evo primer:
osnovni trozvuk se obeležava kao C , međutim u obrtaju, taj trozvuk se zove sekstakord i obeležava se sa 6, dok treći obrtaj kao kvartsekst akord dobija šifru 4/6 (ovi se brojevi pišu jedan iznad drugog,kao razlomci). A možete zamisliti kako se to komplikuje sa četvorozvucima i njihovim obrtajima.
U redovnim notama, iznad melodije stoje šifre akorada, ali po „rodu“ npr. c m7. Muzičar ga svira kako zna i ume, ne razmišljajući o obrtaju tog četvorozvuka, koji može da se odsvira i g-be-c-es što, mora se priznati, daje druge zvučne nijanse kompoziciji. A da bi kompozitor ili aranžer dao do znanja šta hoće, onda još doda šifru 4/3(isto, jedan iznad drugog), što je znak da se taj cm7 izvodi kao terckvartakord.

U molskim lestvicama su intervali isti, ali drugačije vrste. Veliki postaju mali i obrnuto!
Hermes
30-07-2012, 11:51 PM
# 4

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Mnogima, pa i onima, koji su završili Osnovnu/Nižu muzičku školu, ostali su nejasni simboli/oznake iznad melodije, koji označavaju akorde.
Pojasniću šta sadrže te "šifre" tj. simboli

ČETVOROZVUCI (septakordi)...Ime akorda/sastavni tonovi (akord + interval)/ simboli i oznake

Septakordi se grade dodavanjem četvrtog tona kvintakordu, za tercu više od kvinte akorda. Ovo stvara septimu iznad osnovnog tona akorda. Postoje različiti septakordi, što zavisi od vrste trozvuka koji ga čini
i septime koja je dodata.

Veliki durski
septakord durski kvintakord+velika septima CMaj7, CΔ, Cj7

Dominantni septakord
durski kvintakord+mala septima
C7, C7

Mali molski septakord
molski kvintakord+mala septima
cm7, c-7, c-7

Veliki molski septakord
molski kvintakord+velika septima
cm(Maj7), c-(j7), cm#7

Umanjeni septakord
smanjeni kvintakord+smanjena septima
C°, Cdim7

Poluumanjeni septakord
smanjeni kvintakord+mala septima
Cø, cm7♭5, c-7(♭5)

Prekomerni septakord
prekomerni kvintakord+velika septima
C+(Maj7), C+MA7, CMaj7+5, CMaj7#5, C+j7

Najviše upotrebljavan je dominantni septakord (u C-duru: G-H-D-F), koji se nalazi na V stupnju dijatonske lestvice. On je vrlo uverljivi predstavnik dominantne funkcije.

Obrtaji
Obrtaji septakorada nastaju kao i obrtaji kvintakorada: basov ton se prebaci za oktavu više. Prvi obrtaj septakorda se zove kvintsekstakord i obeležava se sa 5/6 (H-D-F-G), drugi obrtaj je terckvartakord (4/3)(D-F-G-H) i posljednji obrtaj je sekundakord (2) (F-G-H-D).

Prošireni trozvuci
Prošireni akordi su u osnovi trozvuci čiji su tonovi prošireni, ili trozvuci s dodanim tonovima iza septime. Tako su nonakordi, undecimakordi, tredecimakordi prošireni akordi. Nakon tredecime, bilo koji dodatan ton ponavlja ton koji se već u akordu nalazi, tako da ne postoje kvintadecimakordi, septadecimakordi itd.
Za dodavanje jednog tona trozvuku koriste se ekvivalentni intervali. Budući da oktava sadrži sedam različitih tonova, oni su sledeći:

Ime akorda... sastavni tonovi (akord + interval)...simbol

Dodatna nona durski trozvuk+nona C2, Cadd9
Dur kvartakord durski kvintakord+čista kvarta C4
Dur sekstakord durski kvintakord+seksta C6
Durski nonakord durski kvintakord+seksta+nona C6/9
Dominantni nonakord dominantni septakord+velika nona - C9
Dominantni undecimakord dominantni septakord (terca se obično izostavlja) velika nona čista undecima C11
Dominantni tredecimakord dominantni septakord (undecima se obično izostavlja) velika nona čista undecima, čista tredecima C13
Drugi prošireni akordi slede gore navedenu logiku.
Tako su Maj9, Maj11 i Maj13 akordi prošireni dominantni akordi prikazani u tablici, s velikim septimama umesto dominantnih. Slično, m9, m11 i m13 imaju male septime.

Prošireni akordi koji se sastoje od trozvuka mogu imati varijacije. Tako su madd9, m4 i m6 molski trozvuci s proširenim tonovima.

Zadržični akord

Zadržični, suspendirani akord ili "sus akord" se koristi u Anglo-američkoj teoriji muzike. U muzičko-teoretskoj praksi su objedinjeni zajedno sa zadržicama i ne koriste se kao posebni tipovi akorada. Kod nas se njihovo označavanje koristi samo u zabavnoj i jazz muzici.
Sus akord je akord u kojem je terca premeštena bilo disonantnim susednim tonovima koji s osnovnim tonom tvore intervale veliku sekundu ili češće čistu kvartu. To daje dva zasebna tipa akorda: suspendiranu (zadržičnu) sekundu (sus2) i suspendiranu (zadržičnu) kvartu (sus4). Npr. akordi Csus2 i Csus4 sastoje se prvi od tonova C-D-G, a drugi od C F G. Proširene verzije su takođe moguće kao što je npr. septakord sa zadržičnom kvartom u kojem je osnovni ton C, a sadrži tonove C-F-G-B, a beleži se oznakom C7sus4.

U teoriji jazz kompozicija i improvizacijama, suspendirani septakordi često se koriste na netradicionalan način. U tim kontekstima oni često ne funkcioniraju kao kvintakordi i ne razrešuju kvartu na tercu. Nedostatak tog razrešenja daje akordu svojstvo neodređenosti i statičnosti. Terca se često svira kao najviši ton akorda što u jazz teoriji ne pobija vrstu akorda kao suspendiranog.

Polikordi
Polikordi se sastoje od dva ili više akorda koji se nalaze jedan iznad drugog.

Nepotpuni akordi

Nepotpuni akordi sastoje se od osnovnog tona, čiste kvinte i ponekad oktave. Budući da akord ne sadrži tercu, nema svojstva dur ili mol akorda. Upotrebljavani su kroz celu istoriju muzike. U popularnoj muzici se sviraju na električnoj gitari i vrlo se učestalo koriste u rock muzici, pogotovo u heavy metalu i punck rocku, zajedno s mnogo distorzije. Budući da distorzija zvuka dodaje puno harmonijskog sadržaja boji tona električne gitare, čisti intervali jedini su koji mogu biti jasno artikulisani i percipirani na visokim stupnjevima distorzije - čak i dodavanje terce tada može uzrokovati disonantnost. Fredrik Thordendal i Mårten Hagström iz švedske metal skupine Meshuggah dodaju još jednu kvintu zbog čega oni zvuče još agresivnije.

---------------------------------------------------------------
Akordi...simboli/oznake...

C..................... C + E + G Durski akord
cm,......... ........ C + Eb + G ........................ moll akord
Cdim, C° ............ C + Eb + Gb ...................... umanjeni akord
Cdom7, C7 .........C + E + G + Bb ................. dominantni septakord
Cmaj 7 ...............C + E + G + H.................... veliki durski septakord
cm-7 ................. C + Eb + G + Bb ............... mali molski sept
C7+5 ...................C + E + G# + Bb ............... povišena kvinta
. . . . . . . . . dominantni septakord
Cdim (°).............. C + Eb+ G b ...................... umanjeni trozvuk
cm7b5 ...............C + Eb + Gb + Bb............... poluumanjeni septakord
Cdim7..................C + Eb + Gb + Bbb............. umanjeni septakord
C9 ......................C + E + G + B + D.............. nonakord
cm9add7# ..........C + Eb + G + H + D
cm7add11........... C + Eb + G + B + F.............. .. undecimakord
C13add9b5b ........ C + E + Gb + B + Db + (F) + A... duodecimakord

Pođimo redom još jednom, sa prikazom istog akorda, ali sa različitim imenovanjem

C (Do) . . . Veliko slovo . . . .oznaka za Dur
c . (do m) . .malo slovo oznaka za moll
C7 (Do7) ; #7 ; b7 ; +7 ; -7 brojevi ili ostali simboli određuju ime gornjeg tona u četvorozvuku, tj. da li je ta septima velika ili mala.
Isti simboli važe i za druge intervale u okviru tro ili četvorozvuka npr.;-5 ili +5 ili #5 ili b5 itd.

Talijani i još neki upotrebljavaju Solmizaciju kao osnovu, tako da se na to treba navići npr.:
Solm7 …se odnosi na gm7 (tu zbunjuje veliko slovo jer određuje Dur, ali mamo “m” pored označava rod akorda - moll)
Si ….. označava H ton ,ali onda moraju staviti b i dobijemo Sibm7 (be moll7); ili Mim, kao e-moll ili Mibm6 (a moglo bi jednostavno es m6) ; Labm7 ; Sol#dim. Itd.
Neki pišu “dim.” za umanjeni trozvuk, neki ga obeležavaju saC° kružićem .Kružić ukoso precrtan Cø, se odnosi na poluumanjeni trozvuk. Trougao pored slova : CΔ “maj” akord. I ostali tonovi u procesu alteracije mogu dobiti neke od ovih znakova, ali se oni uvek odnose na promenu od osnovnog položaja naviše ili naniže za polustepen.
Obeležavanje akorda C/E poznat je, a znači da će osnovni ton, da li u basu ili gitariste, klavijaturiste biti E,ustvari, sviramo sekstakord C-dura
Hermes
30-07-2012, 11:56 PM
# 5

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
MODUS

I modus.......Jonski (ion) na 1. tonu i u nizu nagore stvara poznatu C-dur lestvicu. C D E F G A H
Najbolji akord: Cmaj7 ili Cmaj9 Preporuka, izbegavati ton F, jer zvuči disonantno.

II modus.....Dorski na 2. tonu: D E F G A H C zvuči mollski.
Najbolji akord: dm7 ili dm9

III modus...... Frigijski na 3. tonu:E F G A H C D zvuči mollski, ali se razlikuje od e-molla, jer tamo imamo ton F# pa se muzičarima preporučuje da koriste ton F naročito kada je u akordu snižena nona (b9). Ima slučajeva kad modus dobro zvuči na susb9 ( E F A H D ) akord. Rezultat je „špansko“ zvučanje pogotovo kad se umetne i ton G#. Ovaj se modus često sreće pod nazivom „španska frigijska“ (C. Corea: La fiesta; M. Davis: Sketches Of Spain ).
Najbolji akord: em7 ; em7b9 ; em4b9 ; ili susb9

IV modus .....Lidijski na 4. tonu: F G A H C D E Zvuči durski sa povišenim četvrtim tonom. Dobro zvuči na Cmaj7#11 akord, alo onda znači da se i u lestvici mora alterovati F u F#.
Najbolji akord: Cmaj7

V modus......Mixolidijski na 5. tonu: G A H C D E F Zvuči kakođe Durski i savetuje se izbegavati ton C. Međutim u akordu Gsus4, G7sus, F/G (u basu je G ton) kao i dm7/G ili G11 – se može uptrebljavati i ton C u improvizaciji. U jazzu se ti sus akordi često ni ne razrešavaju u tercu! Ima kompozicija, koje su i građene na sus akordima.
Najbolji akord: G7 ; G7/9 i gore navedeni.

VI modus.....Eolski na 6. tonu je ustvari moll lestvica: A H C D E F G
Najbolji akord: am7b6

VII modus....Lokrijski na 7. tonu: H C D E F G A
Neki ga zovu i poluumanjeni, jer sadrži sve tonove za taj akord. Izbegavati ton C.
Najbolji akord: hm7b5

MODUSI u moll lestvici su interesantni zbog toga što se pojavljuju razne mogućnosti, zavisno od toga koja se lestvica upotrebljava: melodijska ili harmonska.
Tako dobijaju i nazive:
II modus mel. molla: H C D E F# G# A se sreće pod nazivom Frigijska #6 zato što liči na Frigijsku, samo ima povišen šesti ton.
Najbolji akord: hm7/9
III modus mel. molla: C D E F# G# A H poznata kao Prekomerna Lidijska.
Najbolji akord: Cmaj#5
IV modus mel. molla: D E F# G# A H C poznata kao Dominantna Lidijska, liči na D-dur lestvicu, korištena puno u vreme Bebop-a.
Najbolji akord: D7b5
V modus mel. molla: E F# G# A H C D sadrži sve tonove dominantnog V stupnja.
Najbolji akord: E7
VI modus mel. molla: F# G# A H C D E često nazvana i poluumanjena.
Najbolji akord: F# poluumanjeni.

ALTEROVANA lestvica najčešći sound u post-bebop-u.
Primer G alt.: G Ab Bb/A# Cb/H Db Eb/D# F
Ako bi odsvirali G7 akord (G H D F ) ostali bi tonovi Ab,Bb,Db i Eb znači tonovi koji sadrže sniženu i povišenu 9-ku i sniženu i povišenu kvintu. Drugim rečima: dominantni nonakord (9-ka) sa svim mogućim alteracijama. Korisno je isprobati sazvučje na klavijaturi akorda i lestvice! G7 i alterovana lestvica, ali pritom uskladiti i ostale u orkestru, jer na ovaj akord oni mogu svirati mixolidijsku, ili dominantnu lidijsku, pa će onda ova zvučati disonantno.
Najbolji akord: G7#9#5 ili G7#9 ili G7alt.

ANALIZA: osnovno pravilo da svaki akord ima svoju lestvicu izraženu u modusima razjašnjava utisak koji se ima kod slušanja jazz muzike. Ovakvih i sličnih tabela ima, a one služe da bi se pojasnio model po kojem sviraju muzičari i oni su sve prisutniji u modernim muzičkim pravcima. Osnova, bez koje se ne može shvatiti ni jedna tabela je slušanje muzike. To je jedan obavezan uslov: slušanje, analiza, pokušaj primene.
Ako se nakon slušanja izvrši analiza, lako će se utvrditi šta se zapravo zbiva, odnosno koji modus (način) je upotrebljen, koji akordi. Dalji postupak je pogledati u tabelu i početi vežbati te lestvice. Naravno, to nije ni malo lako, ide sporije "u glavu", pogotovo kada se upotrebljavaju razni tonaliteti.

***Ako vam se čini da ovo nećete nikad savladati ili primenjivati, znači da imate pogrešan prilaz muzici. Dovoljno je samo po neki element iz ove tabele primeniti, pa da osetite da ste izašli iz uzanih okvira muzičkog stvaralaštva, pa i ako ne stvarate muziku "tog stila" barem ćete bolje razumeti i uočiti: kojima se sredstvima drugi izražavaju, koje elemente ugrađuju i odakle se crpi materijal za stvaranje melodije i akorda. Barem postajete kvalifikovaniji poštovalac i slušalac.
Hermes
30-07-2012, 11:58 PM
# 6

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Akcentuacija

Pod akcentuacijom se podrazumeva davanje većeg intenziteta bitnim tonovima muzičke rečenice u cilju isticanja njihive tonske, izražajne i ritmičke vrednosti.

Metrički akcent - se zasniva na naglašenom i nenaglašenom delu takta.

Ritmički akcent - kojim se ističu jedinice takta ili grupe taktova koji konstituišu pravilan ritam.

Dinamički akcent - dolazi da istakne i podvuče melodijsku i harmonsku strukturu jedne muzičke misli: tehnički, negativan, harmonski, melodijski, patetičan ili espressivo naglasak

Pravilan akcent - se poklapa sa metričkim i ističe jedan ili više tonova.

Tehnički akcent - se ne podudara uvek sa metričkim i pomaže u savladavanju tehničkih problema.

Negativni akcent - je vrsta manira. On dolazi na vrhu crescenda, ali ne kao najjači ton, već se izvodi "subito piano" (odmah, smesta p)

Harmonski akcent - ističe harmoniju (pojedini akord/e).

Melodijski akcent - ističe najvažniji ton u jednoj melodiji bez obzira na visinski smeštaj.

Patetični akcent - podvlači izražajnost, bilo da je zahtevan napisanom oznakom ili je uslovljen tematikom teksta.

***Često se muzičarima sugeriše da "povedu računa o akcentuaciji" da bi muzika, koju stvaraju, bila izražajnija.
Ne treba je mešati sa pojmom dinamika.
Hermes
31-07-2012, 0:01 AM
# 7

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Interpretacija

Za pravilnu interpretaciju muzičkih dela, glavnu ulogu imaju:
ritam, fraziranje, artikulacija, dinamika, tempo, poznavanje stilova, ornamentika.

Za postizanje ritmičke stabilnosti i preciznosti, nije dovoljna samo urođena ili vaspitanjem stečena sposobnost osećanja vremenskog prostora između metričkih jedinica, nego i poznavanje makar najjosnovnijih zakonitosti u metrici: pravilnu izmenu naglašenog, jakog dela „Tezu“ i nenaglašenog, slabog dela takta „Arzu“, kao i podelu od cele notne vrednosti do sitnih osmina, i najsitnijih šesnaestina i tridesetdvojki.

Fraziranje podrazumeva raspoređivanje melodijskog toka prema muzičkom smislu; spajanje melodijskih intervala u grupe – fraze i međusobno razgraničenje takvih grupa. Zadatak pravilnog fraziranja je logično raščlanivanje i povezivanje muzičke misli, koje vode potpunom razumevanju umetničkog dela i jasnoći interpretacije. Fraziranje je usko vezano sa drugim muz. disciplinama, ritmikom, metrikom, dinamikom, agogikom, artikulacijom.
Pod frazom podrazumevamo sled tonova koji sam za sebe čini celinu, ima početak i kraj, kao i jasno pregledan obim. Sastavni delovi su: motiv, takt-grupa, polurečenica, rečenica, period.

Artikulacija podrazumeva način na koji se pojedini tonovi dovode u međusobnu vezu i ona predstavlja jedan od osnovnih činilaca za razvitak virtuoziteta. Znaci za artikulaciju su ispisani termini kako šta treba odsvirati: legato, non legato, staccato, legiero, kao i znaci za tempo i dinamiku, što je sve vrlo tesno u vezi stila (poznato je naime, da staccato kod Bacha nije isti kao kod Mozarta). Razni vidovi artikulacije zavisni su od pokreta i udara ruke i prstiju, ili pokret gudala kod gudača, ili formiranje tona jezikom i usnama kod duvača i sl.

Tempo je brzina izvođenja nekog muzičkog dela, odnosi se na trajanje osnovne jedinice propisane merom. Za srednju brzinu uzima se normalan puls čoveka 72-84 udarca u minutu. Nazive za tempo sam dao već u nekom od ranijih postova.
Pošto muzika zahteva i oslobađanje od metronomskog, monotonog tempa, onda se to postigne produžavanjem ili skraćivanjem pojedinih tonova ili grupa: agogikom, modifikacijom tempa, koja se u interpretaciji primenjuje da bi postigli veću izražajnost- reljefnost. Agogika ne znači neritmičnost, već kompenzaciju: ako su izvesni tonovi ili taktovi usporeni, sledeći će biti ubrzani i obrnuto.

Muzički stil je odraz osećaja kompozitora, izražen jezikom i duhom njegovog vremena. Razlikujemo stil jednog kompozitora, ili sklop posebnih stilova koji čine jednu stilsku epohu. Za uspešnu interpretaciju neke kompozicije, vrlo je važno znati kom stilu ona pripada, koje su karakteristike tog stila i približiti i stil sviranja onom „tipičnom“ po kome se taj stil prepoznaje ili razlikuje od drugih, možda čak i nastali na istom tlu i u isto vreme.
Tu ne treba mešati individualne izraze pojedinaca u okviru istog stila, o čemu će biti reči kasnije.

Ornamentiukrasi su pojedini tonovi ili grupe tonova koje se dodaju tonovima melodije da bi ih obogatili – učinili kitnjastim. Kompozitori često ispišu sitne note koje su ukrasne, tako da su one tačno određene, a ne ostavljene muzičaru na volju, pa kako uspe da izvede. To je važno zbog toga što nije „ista trileraža“ u klavirskoj literaturi ili narodnoj muzici, pogotovo svaka narodna muzika ima svoje karakteristične ukrase i po tome se razlikuju od sličnih iz drugih krajeva.
Kod interpretacije je baš zbog te prepoznatljivosti važna preciznost izvođenja ukrasa.

**Ovo bi bilo najkraće o osnovnim elementima interpretacije, o osnovnim pojmovima, ali svaki izvođač muzike zna da je u interpretaciji muzičkog dela još puno drugih faktora, ali to nije tema za ovaj rečnik
Hermes
31-07-2012, 0:03 AM
# 8

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
MUZIČKI REČNIK

Agogika - neznatna, jedva primetna odstupanja od mehaničkog pulsiranja ritma, radi izrazitijeg izvođenja i reljefnijeg oblikovanja muzičke misli.

A cappela, ital. - kompozicija za muški, ženski, dečiji ili mešoviti hor bez instrumentalne pratnje.

Afonija – bezvučnost, bezglasnost. Organska nesposobnost pevanja ili glasnog govora.

Akord – jednovremeno zvučanje nekoliko tonova različite visine. Ako je akord sastavljen pretežno od konsonantnih i n t e r v a l a, onda je to k o n s o n a n t n i akord; ako je sastavljen od konsonantnih i disonantnih odnosno samo disonantnih intervala, onda je to d i s o n a n t a n akord.

Aranžman (arrangement, franc.) – prerada neke kompozicije za oizvođački ansambl ili solistički part.

Arzis, arza – nenaglašen deo takta ili slog reči. Suprotno: t e z i s , t e z a.

Akustika - nauka o zvučnim pojavama, deo fizike. M u z i č k a akustika proučava samo pojave u vezi sa tonovima.

Allemande, fr. - stara nemačka narodna igra u 4/4 taktu, često upotrebljavana u svitama franc., talij., i nemačkih kompozitora baroka. Ako nema preludijuma, onda je I stav svite.

Amater - ljubitelj umetnosti, lice koje se umetnošću bavi van svoje osnovne životne profesije. Nepotpuno školovani umetnik.

Ansambl, ensemble, fr. - veća ili manja grupa svirača ili pevača, koji zajedno muziciraju, izvođačko telo.

Apsolutna muzika - muzika, koja estetski deluje isključivo tonovima i njihovim kombinacijama, bez pomoći literarnog, vizuelnog ili ma kog drugog vanmuzičkog sadržaja. Neopisna muzika. Suprotan pojam - programska muzika.

Apsolutni sluh - sluh sposoban da tonove različite visine odredi bez pomoći instrumenta ili nekog akustičnog aparata. Suprotno - relativan sluh.

Arija - 1. Melodičan stav u baroknoj instrumentalnoj sviti; 2. Vokalna kompozicija za solo-glas uz pratnju jednog instrumenta ili orkestra, obično u trodelnoj formi tzv. "da capo"-arija (a-b-a), često sastavni deo neke vokalno -instrumentalne kompozicije (kantata, oratorijum) ili opere. Odgovara monologu u pozorišnom delu.

Augmentacija - dvostruko povećavanje trajanja tonova neke teme, čime se ne remete njihovi međusobni ritmički odnosi, već se stvara utisak dvostruko laganijeg izvođenja. Suprotno - diminucija.

Aulos - starogrčki duvački instrument sa dvostrukim piskom, sličan zurli ili oboi.
Hermes
31-07-2012, 10:26 AM
# 9

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Bagatela - mala kompozicija lirskog karaktera, obično klavirska minijatura.

Bajan - ruska harmonika bez klavijature, sa mehom.

Balada - vokalno instrumentalna kompozicija u 6/8 ili 6/4 taktu, epskog, "baladskog" karaktera.

Balet 1. Muzičko-scenska forma u kojoj su izražajna sredstva igra i mimika, uz pratnju muzike; balet može biti samostalni scenski oblik ili deo neke druge forme, najčešće opere ili operete.
2. Kolektiv igrač(a)ica u nekom pozorištu.

Bandura - vrsta ukrajinske laute, ima 12 žica. Svira se okidanjem žica. Korpus bandure je ovalan, vrat kratak, slična je mandolini.

Bariton - 1. Muški glas čiji je registar između basa i tenora; 2. Stari gudački instrument iz roda Viola da gamba; 3. Sinonim za Eufonium; 4. Vrsta saksafona, oboe, klarineta, horne.

Barkarola - talijanska gradska pesma u trodelnom taktu (9/8, 6/8, 3/4) laganog tempa i setnog karaktera.

Barok, muzički - epoha u razvoju muzičke umetnosti, koja obuhvata XVII i prvu polovinu XVIII veka. Posle završenog razvoja vokalne polifonije u muzičkoj renesansi, težište stvaralaštva prelazi u instrumentalnu polifoniju u čijem se središtu nalazi najrazvijeniji polifoni oblik fuga. Kao rezultat usavršavanje gudačkih i duvačkih instrumenata u ovoj epohi se zapaža procvat solističke kamerne muzike. Nastaju i razvijaju za barok tipični oblici: končerto groso i solistički koncert, svita, crkvena i kamerna sonata, kantata, oratorijum i opera /serija i bufo/. Važnu uloga imaju i instrumenti sa dirkama (orgulje, klavičembalo). Vodeći majstori: J.S.Bach, G. Hendl, A. Vivaldi, A. Corelli, Ž. B. Lully, Ž. F. Ramo, F. Kupren, Alesandro i Domeniko Skarlati i dr.

Bas - duboki muški glas: obim od F do e1.
Sinonim: kontrabas; donja deonica polifonog ili harmonskog stava.

Bendžo, banjo, eng. - crnački instrument sličan gitari sa ovalnim korpusom presvučenim kožom, tako da služi i kao ritam i pratnja pevaču.

Blues - Lagana, melanholična crnačka pesma - igra u 4/4 taktu.

Boja tona - specifična karakteristika tonova jednog instrumenta ili ljudskog glasa, po kojoj se oni razlikuju od tonova drugog instrumenta, glasa. Po boji tona razlikuju se i instrumenti iste vrste, kao i različiti registri istog intrumenta. Različitim načinom dobijanja tona (artikulacija) na jednom istom instrumentu, takođe dobijamo tonove različite po boji.

Bolero - španska igra karakterističnog ritma u 3/4 taktu.

Bordun - primitivni oblik polifonije: iznad ili ispod ležećeg tona razvija se (obično improvizovana) melodijska linija.

Bravura - virtuozna tehnička figura koja izvođaču postavlja maximalne tehničke zahteve.

Bugarija - vrsta tambure srednjeg registra.

Bure, bouree, fr. - Stara francuska igra iz okoline Overnja, 2/4 takta sa karakterističnim uzmahom. Bure je čest sastavni deo svite baroknih majstora.

Burleska, burlesca, ital. - šaljiva italijanska vašarska igra.
Hermes
31-07-2012, 10:43 AM
# 10

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Capateado (zapateado, špan.) - oblik španske narodne igre, 3/4 ili 3/8 takta.

Cimbalo (Cymbal, lat.) - kod starih Grka i Rimljana udaraljka slična č i n e l a m a; u stavri dva limena tasa, koji proizvode zvuk udarom jedan o drugi; u srednjevekovnom instrumentarijumu: instrument sličan g l o k e n š p i l u dakle, više većih i manjih zvona, različito štimovanih; ovim terminom se označava i jedan registar u orguljama;
žičani instrument sličan c i t r i na kome se svira maljicama, kao na ksilofonu.

Crkvena muzika - muzika u službi crkve, namenjena liturgijskoj praksi pojedinih crkava (mise, liturgije, opela, rekvijemi, hvalospevi itd.)

Cantabile - u elementima klavirske tehnike tumači sviranje pevajućeg karaktera. Cantabile zahteva strogo vezivanje tonova, duboki i meki tuše i pažljivo prenošenje težine ruke. Izbegava se svaki nagli pokret, guranje i pad ruke; dinamička skala ide od pp do F.

Čardaš (Csardas, mađ. - temperamentna mađarska narodna igra 2/4 i 4/4 takta lassu sporo, da bi preko ubrzanja tempa prešao u brzi deo frisses.

Čegrtaljka - omiljeni ritmički instrument primitivnih naroda i plemena. Ima različite oblike i proizvodi veliki šum neodređene intonacije.

Čelesta (celesta, ital.) - instrument sa dirkama, koje pokreću čelične štapiće, koji proizvode zvonak zvuk udarcima u čelične pločice, različite veličine i intonacije.

Čelo (cello, ital.) - v. v i o l o n č e l o

Čelović - vrsta tambure dubokog registra.

Čembalo (cembalo, ital.) - preteča klavira, stari instrument sa dirkama. Dirke pokreću poluge na čijim se krajevima nalaze naročite trzalice, pomoću kojih se dobija staklast ton slabog intenziteta. Čembalo ima nekoliko registara. Sinonimi: klavsen, klavičembalo, gravičembalo, itd.

Čeng - kineski narodni duvački instrument; sastoji se od izdubljene suve tikve i nekoliko svirala (duvaljki).

Čineli - udarački instrument, koji se sastoji od dva limena tasa. Zvuk se dobija udaranjem tasa o tas.

Da kapo al Fine (da capo al Fine, ital. -oznaka, koja izvođača upućeje da neku već odsviranu kompoziciju treba ponoviti od mesta obeleženog rečju "Fine" (ital. = kraj).

Daire - def, vrsta tamburina

Dikcija - tahnika jasnog oblikovanja vokala i konsonanata pri govoru, recitovanju ili pevanju.

Diminucija - citiranje teme sa dvostruko manjim notnim vrednostima čime odnosi trajanja između pojedinih tonova teme nisu poremećeni, već se dobija utisak njenog dvostrukog ubrzanja. Diminucija je jedan od načina tematske obrade u kontrapunktskim oblicima (fuga, kanon). Suprotno: augmentacija.

Diple - južnoslovenska dvostruka svirala sa dva jednojezična piska i sa rupama.

Diskant - najviša deonica u pevačkom horu;
deo registra instrumenta sa dirkama, koji obuhvata visoke tonove (donja granica diskanta nije tačno određena).

Dikcija – tehnika jasnog oblikovanja vokala i konsonanata pri govoru ili pevanju.

Disharmonija – neprijatno skupa zvučanje grupe tonova, neskladan odnos između pojedinih deonica u nekom ansamblu (vokalnom ili instrumentalnom).

Disonanca – zvučni nesklad između tonova. Disonantan dvozvuk ili akord, je onaj koji je pretežno sastavljen od disonantnih intervala ili u kome jedan ili više tonova teže da se “razreše” u neki susedni ton na više ili naniže, tj. da se sa onim tonovima, s kojima u “disonantnom akordu” obrazuju disonantne intervale formiraju u sledećem konsonantne.

Distonirati – pevati ili svirati “nečisto”, neskladno, intonativno neprecizno.

Dodekafonija – dvanaestotonska muzika.

Dur – dijatonska lestvica sa polustepenima između trećeg i četvrtog / sedmog i osmog stupnja. Suprotnog karaktera od moll-a.
Hermes
31-07-2012, 10:45 AM
# 11

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Egzotična muzika - muzika dalekoistočnih i primitivnih naroda Afrike i ostalih kontinenata...
Egzotična muzika je evropska i američka muzika, zabavnog ili pop karaktera, koja ima neke crte izvorne muzike Kineza, Japanaca, Indusa, Iranaca ili primirivnih naroda Afrike, Azije, Amerike i Australije.

Echo - odjek. Akustična pojava koja nastaje kao posledica odbijanja zvučnih talasa (čiji su prenosnik vazduh ili molekuli čvrstih, odnosno tečnih tela) od prepreke koja te talase ne upija, već odbija.
Sinonim: reverbacija.

Eklektičar - neoriginalan muzički stvaralac, koji podražava neki uzor iz prošlosti ili sadašnjosti. Umetnik bez lične stvaralačke fizionomije.

Ekspozicija - deo pojedinih složenih muzičkih oblika u kojima se "eksponiraju" (izlažu) glavne Teme ( u sonati, fugi). Ako je reč o obliku sa jednom Temom, onda se u ekspoziciji Tema javlja onoliko puta, koliko ima glasova polifoni stav.

Elegija - lirska kompozicija tužnog karaktera, trodelnog ili slobodnog prelidnog oblika.

Električni instrumenti - specijalni elektronski instumenti na kojima se svira na različite načine.
Postoje dve grupe: mehaničko-električni i čisto električni instrumenti.
1. Žičani instrumenti čije žice stoje u vezi sa elektromagnetom, koji pretvara treptaje žica u električne impulse, a zatim preko zvučnika u zvuk (el. gitara, el. violina, ect...)
2. Čisto električni instrumenti su elektro-akustični aparati na kojima se tonovi dobijaju ili približavanjem, odnosno udaljavanjem ruke specijalnoj anteni (koja sa rukom čini kondenzator), ili dodirom žice, kroz koju protiče struja, ili pomoću tastature, koja utiče na tok struje.
*Razvoj elektronike svakodnevno donosi nove mogućnosti u stvaranju muzike i nije moguće obuhvatiti sve nazive i nove grupe

Engleski rog - instrument po zvuku i konstrukciji sličan oboi, štimovan za kvintu niže od nje.

Engleski valcer (english valtz, eng.) - igra laganog tempa u 3/4 taktu, sa jakim naglaskom na prvoj taktovoj jedinici, kao kod valcera.

Enharmonski tonovi - tonovi koji isto zvuče, a različito se nazivaju/pišu; npr. Cis-Des, Dis-Es.

Etida - kompozicija namenjena razvijanju tehnike izvođača.
Vežba, studija...Postoje i etide, koje osim tehničke imaju i umetničku vrednost. Etidu možemo smatrati kao varijaciju bez teme.
Hermes
31-07-2012, 10:47 AM
# 12

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Fagot - drveni duvački instrument dubokog registra. Za obeležavanje tonova fagota upotrebljava se bas-ključ i tenor-ključ, slično kao kod violončela. U grupi drvenih duvačkih instrumenata, fagot izvodi basovu deonicu.

Faktura - konstrukcija muzičkog tkiva (način izgradnje klavirskog, orkestarskog, kamernog stava).

Falset - specijalni način pevanja gornjih tonova muškog pevačkog registra: znači nije rezonantna šupljina grudni koš, već glava.

Fandango - temperamentna španska narodna igra u 3/4 taktu.

Fanfare - orkestar limenih duvača; muzika za limene duvačke instrumente koju oni izvode preduvavanjem a l i k v o t n i h tonova.

Fantazija - kompozicija u slobodnom obliku, improvizatorskog karaktera.

Filharmonija - društvo prijatelja muzike. Tim terminom se obično naziva najistaknutiji simfonijski orkestar ( uz koji može postojati i hor) nekog kulturnog centra, države ili saveza država.

Flauta - drveni duvački instrument. Ton se dobija duvanjem preko ivice kružnog otvora i klapni.
Flauta-picola, mala flauta visokog registra, zvuči za oktavu više od obične flaute.

Foxtrot - igra u 2/4 taktu brzog tempa.

Folklor - anonimne umetničke tvorevine naroda (pesme, pripovetke, napevi, igre, vez, oružje i oruđe, nošnja, sviranje na nar. instrumentima).
Gradski folklor - termin označava folklor, koji je u uslovima gradskog života pretrpeo izvesne uticaje umetničke produkcije i civilizacije.

Fuga - višeglasni oblik sa jednom Temom, koja se u početku javlja onoliko puta, koliko glasova ima polifoni stav kompozicije (tj. ako je fuga "dvoglasna", onda se Tema javlja dva puta, u "troglasnoj"...tri puta. Način javljanja (eksponiranja) Teme je određen propisima kontrapunkta. Tema u osnovnom tonalitetu zove se d u k s (dux), a u tonalitetu dominante k o m e s (comes). Deo fuge u kome se javljaju duks i komes onoliko puta koliko ima glasova u kompoziciji, zove se ekspozicija fuge. Iza ekspozicije sledi razradni (razvojni) deo u kome se Tema javlja u raznim tonalitetima i modifikovana po pravilima kontrapunkta - d i m i n u c i j i, a u g m e n t a c i j i, i n v e r z i j i, s t r e t u itd. U literaturi ima primera i slobodno građenih fuga ( u kojima se duks i komes nalaze u ekspoziciji na rastojanju kvarte ili ne idu uobičajenim redom, itd) Osim toga postoje i fuge sa dve ili više Tema (duple, triple fuge). Fuga se obično završava o r g e l p u n k t o m.

Funkcije, harmonske - osnovni element autentične kadence. Harmonske funkcije (tonika, subdominanta i dominanta su tri osnovne kavalitativne etape, kroz koje prolazi osećanje harmonskog kretanja (harmonske kinetike) između dva stanja harmonske statike (tonike). U dijatonskoj lestvici glavni su nosioci osnovnih harmonskih funkcija:
I stupanj (Tonika-T), IV stupanj (subdominanta-S) i V stupanj (dominanta-D). Ostali stupnjevi čine prelaz između glavnih funkcija; u njima se oseća protivrečnost sila harmonskog kretanja (II stupanj ima pretežno subdominantni karakter, ali on je ublažen elementima dominante, tj. sadrži dva tona dominantnog septakorda, koji su izrazito dominantnog karaktera, itd).

Furijant - češka narodna igra u živom tempu 3/4 takta. Za furijant je karakteristično naizmenično pomeranje poluakcenata u pojedinim taktovima sa treće i pete osmine na četvrtu.

Gajde - narodni instrument, koji se sastoji iz jedne ili više svirala i jednog meha od životinjskog mehura, koji se puni vazduhom kroz cev, kroz koju se duva.

Galop - vrsta brzog marša u 2/4 taktu.

Gavotte, ital. - stara franc. igra u 4/4 taktu sa karakterističnim predtaktom od dve četvrtine. Umerenog tempa, ali živahna i graciozna u izrazu.

Generalbass, nem. - basova deonica ispod koje je naročitim brojnim oznakama naznačen kakav akord treba formirati iznad datog basovog tona. Vrsta praktičnih vežbanja pri izradi korektnog harmonskog stava u strogom stilu.

Glissando, ital. - prelaz sa tona na ton na gudačkim instrumentima, trombonu, klaviru ili harfi, pri čemu se uz put dodiruju "ovlaš" svi tonovi koji se nalaze između njih. Izvodi se klizanjem prsta duž žice u oba pravca, ili klizanjem prsta preko dirki klavira. Na trombonu - izvlačenjem ili uvlačenjem pokretnog dela cugtrombona. U pevačkoj tehnici glisandu odgovara portamento.

Glokenšpil - instrument sa nizom čeličnih, različito štimovanih štapića. Svira se ili pomoću klavijature ili malih maljica. Ranije je glokenšpil bio sistem pravih zvona (nem. Glocke - zvono), različito štimovanih koji su se pokretali različitim mehanizmima.

Goč - tupan

Gradacija - pojačavanje zvučne jačine u pojedinim odsecima neke kompozicije.; razvijanje ritmičkog izraza od jednostavnih ka složenim ritmovima; razvijanje harmonskog izraza od jednostavnih harmonskih konstrukcija ka složenim; razvijanje dramske napetosti u razradi jedne ili više tema...

Gregorijanski koral - srednjevekovni obredni napevi rimokatoličke crkve, koje je papa Grgur I sredio i koji su osnov današnjeg obrednog pevanja kod rimotatolika. Ti napevi su jednoglasni. Od IX veka gregorijanski koral se obrađuje polifono.
Hermes
31-07-2012, 10:50 AM
# 13

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Habanera - špansko-kubanska igra u 2/4 ili 4/4 taktu sa karakterističnim punktiranim ritmom.

Harfa - instrument sa žicama postavljenim vertikalno u ramu, približno trouglastog oblika, sa rezonatorom na donjoj strani. U XVIII veku Erard je konstruisao harfu sa pedalima, pomoću kojih se dobijaju hromatska povišenja osnovnih tonova. Tonovi harfe su slabog intenziteta i karakteristične eteričnosti. Specifičnost je sviranje razloženih akorada.

Harmonija - jednovremeno i skladno zvučanje tri ili više tonova. Nauka o harmoniji proučava zakone skladnost istovremenog zvučanja tonova, dakle, zakone formiranja, odnosno međusobnog povezivanja a k o r a d a.

Harmonizacija - dodavanje akordske pratnje nekoj melodiji. Postupak se vrši u skladu sa zakonima Nauke o harmoniji (tzv. harmonske logike).

Harmonika - 1. Usna harm. - instrument sa piskovima poređanim jedan do drugog u horizontalnom položaju. Piskovi imaju metalni jezičak. Instrument se drži obema rukama među usnama. Duvanjem se dobija tonični trozvuk, a kada se vazduh udiše - septakord na VII stupnju. Tako se na običnim harmonikama dobija cela dijatonska lestvica. U novije vreme se proizvode i hromatske harmonike.
2. Harmonika rastegača - instrument sa mehom čije su strane nabrane, te se tonovi dobijaju razvlačenjem ili skupljanjem. Harmonika je kaiševima obešena o ramena svirača, a meh se razvlači i skuplja rukama, koje istovremeno sviraju na dvema tastaturama (kod "dugmetare"), ili desna svira na klavijaturi, a leva na tastaturi. Desna svira melodiju (visoke tonove), a leva bass i akorde (niske tonove). Veće harmonike imaju nekoliko registara.

Harmonijum - instrument sa klavijaturom srodan orguljama. Meh se puni vazduhom pomoću nožnih pedala. Ima manje registara od orgulja, a tonovi su mu slabijeg intenziteta od orguljskih.

Hawaii guitar - gitara na kojoj se svira trzalicom, ali se promena visine tonova ne dobija pritiskom prsta, već klizanjem metalne klizaljke duž žica. Specijalnim vibratom metalne klizaljke dobijaju se tonovi karakteristične boje. Takođe karakteristična su glissanda između pojedinih tonova, pošto se u toku sviranja metalna klizaljka ne diže sa žica.

Heterofonija - prema Platonu, oblik "horizontalne" višeglasnosti. Ustvari instrumentala pratnja u heterofoniji kreće se pretežno unisono sa pevanom melodijom, čineći povremeno ukrasne digresije. Najprimitivniji oblik variranja neke melodije.

Homofonija - isticanje u višeglasnom stavu jednog glasa nad drugim, koji predstavljaju podređenu pratnju. Suprotno: polifonija.
Homofoni stil - muzički izraz zasnovan na homofoniji.

Hor - 1. Skup, ansambl pevača.
- Mešoviti hor: sastavljen od ženskih i muških pevača/glasova.Deonice: sopran I i II, alt I i II, tenor i i II, bariton (bas I) i bas (bas II).
- Ženski hor. Deonice: sopran I i II (III) i alt I i II (III).
- Muški hor. Deonice: tenor I i II, bariton i bas.
- Dečji hor. Deonice: sopran I i II, alt (I i II).

2. Mesto u crkvi gde stoje pevači.

Horna (Horn, nem. - limeni duvački instrument sa ventilima (Ventilhorn) ili bez ventila (Naturhorn, Waldhorn, nem.)
Horne bez ventila izvode samo prirodne (alikvotne) tonove od 2-16. tona niza.
Horne sa ventilima izvode sve hromatske tonove. Najčešća je F horna, ali postoje i E,ES,D,C,B itd.

Hota aragoneza (Jota aragoneze, špan.) - španska narodna igra živog tempa u 3/8 taktu.

Humoreska - kompozicija humorističkog, grotesknog ili satiričnog karaktera, manjeg obima.

Imitacija - podražavanje neke ritmičke ili melodijske figure, odnosno linije iz jednog glasa u drugom. Imitacija može biti u augmentaciji, diminuciji ili inverziji itd.

Impostacija – pravilno postavljanje pevačkog glasa.

Interludijum - međustav; samostalna kompozicija ili deo kompozicije, koji razdvaja stavove ciklusne forme ili delove neke kompozicije.

Intermezzo, ital. - 1. Muzika između činova opere. 2. Instrumentalna kompozicija romantičara neodređene forme.

Interval – rastojanje po intonativnoj visini između dva susedna tona u melodiji ili akordu.

Inverzija – obrtaj, termin koji označava postupak po kome se od jedne melodije dobija druga na taj način što se svi intervali teme u inverziji postave u suprotnom smeru.

Izraz - ovim terminom označava se stepen estetskog dejstva nekog muzičkog dela ili izvođenja. Kaže se: "Delo je neizrazito" ili..."izvođenje je puno izraza".
Hermes
31-07-2012, 10:56 AM
# 14

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Jednoglasno – v. Unisono

Jezičak– deo piska drvenih duvačkih instrumenata od trske u obliku jezička.

Jodlovati – poseban manir grlenog pevanja naroda gornje Austrije i Švajcarske.

Kača (caccia, ital.) – lovačka pesma u XIV i XV veku višeglasnog karaktera.

Kadenca – završetak ili poluzavršetak neke ritmičke ili melodijske linije, odnosno niza harmonskih spojeva. Igra ulogu interpunkcije (tačka, zapeta, itd.) u muzičkom fraziranju.

Kadril – (quadrille, franc.) – društvena igra (ples) sa početka XIX veka ( u 5 delova u 2/2 i ¾ taktu).

Kakofonija – neskladna muzika.

Kamerna muzika – vrsta muzike za manji broj instrumenata, koja se može izvoditi u manjim prostorima (camera = soba); muzika intimnog karaktera.

Kancona (canzone, ital.) – 1. višeglasna polifona pesma kasne renesanse i baroka;
2. jednostavna, melodiozna vokalna ili instrumentalna kompozicija. Dim. Kanconeta (canzonetta, ital).

Kanon – polifona kompozicija rađena na principu neprekidne imitacije. Glasovi u kanonu nastupaju jedan za drugim i kreću se ili paralelno, ili u inverziji, račjoj imitacili, augmentacili ili diminuciji (v. imitacija) i td.

Kantabilnost, kantabilitet – raspevanost vodeće melodije u homofonom stavu.

Kantata – višeglasni vokalno-instrumentalni oblik za soliste, hor i orkestar. Postoje crkvene i svetovne kantate. Karakter kantate je meditivan i svečan.

Kapelnik – dirigent vojnog duvačkog orkestra.

Kapričo (capricio, ital.) – instrumentalna kompozicija virtuoznog i humorističnog karaktera.

Kasacija (Kassation, nem.) – v. Divertimento.

Kastanjete – španska vrsta udaraljki. Sastoje se iz dva izdubljena dela jajastog oblika od kestenovog drveta, koja je jednom uzicom pričvršćena za ručni zglob. Zvuk se dobija kada se ovi delovi udaraju jedan o drugi pokretima šak(e)a.

Kavatina (cavatina, ital.) – kratka instrumentalna ili vokalna kompozicija melodioznog karaktera; raspevani deo rečitativa.

Kazačok – temperamentna igra ruskih Kozaka.

Kek-vok (cake walk, eng.) – stara engleska narodna igra.

Kitara - starogrčki žičani instrument sa više od 15 žica, koncertnog značaja. Pevanje praćeno kitarom Grci su nazivali k i t a r o d i j a , a instrumentalnu k i t a r i s t i k a.
Izvođena je muzika lirskog karaktera.

Klarinet – drveni duvački instrument sa jednim jednojezičnim piskom.

Klavičembalo (clavicembalo, ital.) – v. čembalo.

Klavirska partitura – deonica malog salonskog zabavnog orkestra u kojoj su, pored nota koje izvodi klavir, naznačene i glavne partije ostalih instrumenata, tako da ova skraćenica „ partitura“ daje pregled svega što se u orkestarskom aranžmanu zbiva.

Klavirski izvod – sažet pregled orkestarske ili vok.-instrumentalne, odnosno muzičko-scenske partiture u formi klavirske fakture (prikaza).

Ključ – znak pomoću koga se tonovi celokupnog tonskog sistema u muzici mogu zapisati na linijskom sistemu. Tek kada se na početku linijskog sistema nalazi određeni ključ, nota zapisana na njemu dobija svoje ime i predstavlja određeni ton u tonskom sistemu.

Kobilica – pregrada pričvršćena na gornjoj strani korpusa gudačkih instrumenata preko koje su zategnute žice.

Koda (coda, ital.) – epilog jedne muzičke forme, deo koji dolazi posle završenog, relativno zaokruženog muzičkog oblika, polifonog ili homofonog karaktera.

Koleda – vrsta pastirske pesme Južnih Slovena.

Kolegijum muzikum (Collegium musicum, lat.) – muzički kolegijum, naziv nekih udruženja muzičara ili ljubitelja muzike.

Kolo – živahna narodna igra, različitog ritma i melodijske strukture.

Koloratura – ukras pevačke deonice. Koloratura se obično izvodi na jednom vokalu u ritmu ili slobodno.

Kolorizam – kompozicioni stil u kome se tonskoj boji posvećuje pažnja kao osobenom izražajnom elementu.

Komes (comes, lat.) – „pratilac“; tim terminom se označava tema fuge kada se u kompoziciji javi u dominantnom tonalitetu. Suprotno: duks (dux).

Koncertantan – u stilu koncerta. Muzička faktura u kojoj solistički instrument ili grupa instrumenata „dijalogizira“ sa orkestrom.

Koncertmajstor – vodeći muzičar gudačkog korpusa simfonijskog orkestra.

Končerto groso (concerto grosso, ital.) – koncert u kome grupa solističkih instrumenata „dijalogizira“ sa orkestrom (tutti).

Konsonanca – interval, ili sazvučje, skladnog zvuka.

Kontrafagot –drveni duvački instrument sličan fagotu, samo je znatno veći i zvuči za oktavu niže od fagota. U korpusu drvenih duvača ima funkciju kontrabasa među gudačima, ili tube među limenim duvačima.

Kontrapunkt (contrapunctus, lat.) – polifoni stav, teorija spajanja dve ili više melodija u skladnu celinu.

Konzervatorijum – muzičko vaspitni zavod, muzička škola. Naziv je talijanskog porekla, označavao je ustanovu u kojoj su se vaspitavala besprizorna deca talentovana za muziku (koja su kasnije postajali crkveni muzičari).

Koralpreludijum (choralpreludium, lat.) – koralna predigra, polifona obrada koralne melodije.

Koreografija – „komponovanje“ plesa (igre) u baletu: Igračka komponenta baletske scene.

Korepetitor – pijanist koji sarađuje kao pratilac prilikom spremanja hora, pevača solista i instrumentalnih izvođača, igrača u baletu.

Kornet (cornet, cornetto, ital.) – instrument sa ventilima, nastao evolucijom poštanskog roga.

Kvartet – kamerni sastav za 4 instrumenta ili glasa.
Gudački: 2 violine, viola, violinčelo. Klavirski: klavir i gud. trio.

Kvintet – kamerni sastav za 5 instrumenta ili ljudskih glasova.
Gudački: I ,II violina, viola, čelo, kontrabas.

Kukunješte, kokonješte – narodna igra iz Srbije.

Krakovjak – poljska igra u 2/4 taktu sa karakterističnom ritm. figurom.
Hermes
31-07-2012, 11:00 AM
# 15

-= Founder =-
Offline
Administrators
Posts: 12681
Lajtmotiv – motiv –simbol;
Melodijski motiv ili celovita melodija, koja u muzičkoj drami simboliše neko lice, radnju, stvar, pojam i sl. U muzičku dramaturgiju uveo ga je R. Wagner, ali se on, kao izražajni postupak javlja i ranije, ne samo u operi (Weber) već i u simfonijskoj i kamernoj muzici (Beethoven, Berlioz).

Lauta – srednjevekovni žičani instrument sa trzalicom, ovalnim korpusom i krivim vratom, poreklom sa istoka.

Legato – vezano, sliveno pevanje ili sviranje niza tonova. Suprotno: stacatto.

Legenda – kompozicija romantičara, različitog oblika, koj izražajno deluje slično literarnoj formi legende, tj. priče o velikom junaku ili svecu.

Lendler – austrijska narodna igra u ¾ taktu, ustvari lagani valcer.

Lestvica – (skala) niz tonova na linijskom sistemu, predstavljen notnim znacima koji se “ređaju” naviše ili naniže.

Libreto – tekstualna osnova opere, operete ili baleta. (fabula).

Lid (Lied, nem.) – v. Pesma.

Linijski sistem– niz od 5 horizontalnih linija poređanih jedna iznad druge na kome se pišu notni znaci i pauze. Linije se broje odozdo – naviše.

Lira – starogrčki žičani instrument pogodan za domaće muziciranje. Obično je služio za pratnju pevača.

Liturgija – 1. glavni obred pravoslavne crkve; 2. niz horskih „a capella“ pesama, koje se upotrebljavaju u liturgijskoj praksi.

Madrigal – polifoni oblik neodređene strukture. U XVI i XVII veku imao izrazito svetovnu tamatiku (lirska raspoloženja, opis prirode). Kasnije se javlja i dramski madrigal sa dijalozima i dramatizovanim delovima, kao predhodnik opere i oratorijuma.

Magnifikat – hvalospev Hristovoj majci u rimokatoličkoj crkvi.

Malagenja – vrsta španske igre.

Mandolina – instrument sa 4 para žica. Štimovanje isto kao na violini, svira se trzalicom.

Manual – obzirom da se na orguljama svira na tastaturama i nogama i nekoliko za sviranje rukama, te tastature (klavijature) za ruke zovu se – manual.

Marča funebre (marcia funebre, ital.) – posmrtni marš.

Marš – trodelna instrumentalna forma u 2/4 ili 4/4 taktu, svečanog karaktera.

Mazurka – poljska igra u ¾ taktu sa naglaskom na poslednjoj četvrtini.

Mezzosopran – dramski sopran, čiji je registar između alta i soprana.

Melizam – melodijski ukras, koji se peva na jedan slog; u folkloru sadrži ponekad intervalska rastojanja manja od polustepena.

Melodika – nauka o melodiji.

Melodrama – govorna drama sa pratnjom muzike; odsek muzičko-scenskih dela u kome se govori ili recituje uz pratnju muzike.

Menuet – otmena starofrancuska igra u ¾ taktu trodelne forme, čest deo barokne i klasične svite, sonate, simfonije, itd.

Metrika – nauka o odnosima naglašenih i nenaglašenih taktovih delova, kao i njihove odnose prema ritmičkom kretanju u određenoj fakturi.

Minore – italijanska oznaka za moll.

Misa – katoličko bogosluženje. Delovi: Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus,Agnus Dei.

Musette, franc. – starofrancuska igra živahnog karaktera u trodelnom taktu.

Moll – lestvica koja se dobija kad se lestvični niz počne šestim stupnjem durske lestvice.
Ima tri vrste moll-a:
Prirodna: koja sadrži iste tonove kao i durska od koje je nastala. C-dur – a-moll
Harmonska: kod koje je povišen VII stupanj za ½ stepena (uzlazno i silazno).
Melodijska: kod koje je i VI i VII stupanj povišen uzlazno, a razrešen silazno.

Monodija – jednoglasno pevanje uz uprošćenu akordsku pratnju, nastalo u XVI veku, kao reakcija na vokalnu polifoniju. Prvi muzičko-stilski zaokret ka homofoniji.

Monokord – instrument sa jednom žicom koji je starim Grcima (Pitagora) služio za utvrđivanje akustičkih zakona.

Motet – crkvena višeglasna a capella horska kompozicija sa kraja srednjeg veka.

Motiv – melodijska celina najmanjeg obima (1-2 takta), koja ne može postojati samostalno, već kao deo druge celine.

Motus (lat.) – pokret; kretanje glasova u polifonom stavu; motus rectus – paralelno kretanje; motus contrarius – kretanje u suprotnom pravcu; motus obliquus – bočno kretanje.

Mutacija – kvalitativna promena muškog dečjeg glasa za vreme puberteta.

Muzikologija – nauka o muzici; pojam za sve muzičko-teorijske discipline. Prema tome, muzikolog – muzički teoretičar, estetičar, istoričar, sociolog muzike itd.
Forum » -== General Forum Section ==- » Muzička produkcija [Regional & Foreign Languages] » Muzički rečnik i izrazi / skraćenice
  • Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Search:
Pravila Chat
Mini-chat
+Mini-chat
0