Na Zemlji živi sedam milijardi ljudi. Do 2050. godine, taj broj narašće na devet milijardi. Zemlje poput Kine i Indije ubrzano se razvijaju i treba im sve više i više energije. Čak i u Evropi, svake godine raste potrošnja energije. Sve više ljudi troši sve više energije. Do 2050. godine, potrošnja energije će se duplirati. Ali kako zadovoljiti ovu veliku glad za energijom? Većinu naših energetskih potreba i dalje zadovoljavaju fosilna goriva, nafta, ugalj i prirodni gas. Ali, ti resursi su ograničeni. Dani jeftine nafte završeni su. Takođe, sagorijevanjem fosilnih goriva nastaju gasovi koji stvaraju efekat staklene bašte. Ove klimatske promjene ugrožavaju naš život na Zemlji. Promjene su brže i ozbiljnije nego što smo očekivali. Zaustavljanje tih promjena predstavlja trku protiv vremena. Zalihe energije daju ljudima slobodu i prosperitet. Omogućavaju nam da ne zavisimo od dnevne svjetlosti, da prelazimo velike razdaljine, automatizovanu proizvodnju i moderne telekomunikacije. Ipak, naše društvo nikada nije bilo ranjivije nego danas. Bez energije, nemamo načina da preživimo. Nestanci struje pokazali su nam koliko naši životi zavise od redovnog dotoka energije. Mašine staju, proizvodnja staje, dolazi do gubitka podataka. Računari, televizori i telefoni prestaju da rade. Ljudi postaju izolovani. Kad nestane struje, vozovi staju,
benzinske pumpe ne rade,farme se ne mogu obrađivati, hrana počinje da se kvari. Na kritičnim mjestima, kao što su bolnice, u roku od par sekundi pale se pomoćni generatori jer je opstanak nekih pacijenata u opasnosti. Nestanak struje stvara veliku štetu. Kad dođe do nestanka struje, Australija gubi 40 miliona eura na sat, Njemačka 400 miliona, a rizici postaju sve veći.
Potrošnja struje raste, električna mreža je preopterećena, sve više ljudi je koristi i struja će sve češće nestajati. Zalihe energije i napredak direktno su povezani. Ali, doba fosilnih goriva bliži se kraju. Ponovo se raspravlja o korišćenju atomske energije. U prošlosti, energija se dobijala od sunca, vjetra, vode i biomase. I to su goriva budućnosti. Naši energetski sistemi suočiće se sa fundamentalnim promjenama. Prije pola vijeka, sagrađene su velike elektrane koje nas i danas snabdijevaju energijom.
Ali ponovo smo na raskrsnici i vrijeme je da izaberemo svoj put za sljedećih 50 godina. Ovo je zora nove ere. Godinu i po dana pratili smo par posebnih projekata. Jedan od njih odvijao se u malom gradiću Gusingu. Početkom 1990-ih, Evropa je jačala, ali Gusing je bio pri kraju snaga. Nakon što je proveo decenije na granici sa Gvozdenom zavjesom, region je potpuno propao. Situacija je bila napeta. Dok su se šetali ovim zamkom, gradonačelnik i tehnički direktor, Rajnhard Koh, dobili su fantastičnu ideju. U to vrijeme, Gusing je bio najsiromašniji region Austrije. Nije bilo industrije niti turizma. Čak 70% stanovništva radilo je u Beču, udaljenom 200 km. Ovaj region oduvijek je bio siromašan. Farmeri su jedva preživljavali i često su bili primorani da odu. Tokom velike emigracije nakon Prvog svjetskog rata, emigriralo je u Ameriku. Ali, dok se šetao Rajnhard Koh otkrio je neslućeno bogatstvo...